Lice od pepela

Autor: Vuk Rodić

zapisao sam stihove na novinu
ne znam hoću li ih ujutro žive naći
u klozetu sapunom skidam
fleku od kafe
pauk se penje uz nit paučine
sfumato ulazi u sobu
gotovo pijan od melanholijevpušim cigaretu na cigaretu
nemam snage da prospem
opuške iz pepeljare
na stolu zdjela sa jabukama
sunce nije izjutra u sobi zasjalo
od rane jeseni
na moj osmijeh
dosada laje u meni
užasnut saginjem se naglo
obrušava se tutnjem snijeg sa krovova.

„Poezija Vuka Rodića ne imitira beskompromisan život, beskompromisan život imitira poeziju Vuka Rodića. Govorimo, dakle, o hodu po rubu u svakom smislu. Nekom će neposrednost ovih pjesama biti prst u oko, a nekom drugom, pak, pružena ruka prijatelja, otvaranje duše, pokušaj da se stupi u istinsku komunikaciju.“Marko Tomaš