Robert Penn Warren Ćeta anđela

Dorian SokolicRobert Penn Warren - Ceta andjelaIzdavac : Otokar Kersovani 1958, tvrdi povez, 641 stranaAMERIČKI GRAĐANSKI RATAmantha Starr, rođena i odgojena od strane zaljubljenog oca na plantaži u Kentuckyju u godinama prije građanskog rata, junakinja je ovog snažno dramatičnog romana. Nakon očeve smrti, Amantha saznaje da joj je majka bila robinja i da će i nju prodati u ropstvo. Slijedi ogromna panorama jednog od najturbulentnijih razdoblja američke povijesti gledano očima mlade žene ošamućene zvijezdama. Amantha se ubrzo nađe u New Orleansu, gdje provodi ratne godine s Hamishem Bondom, trgovcem robljem. Na kraju rata udaje se za Tobiasa Searsa, časnika Unije i emersonskog idealista. Unatoč sporadičnim razdobljima zadovoljstva, Amantha pronalazi život s Tobiasom koji pokušava, a još uvijek je progoni njezina zapetljana prošlost. `Oh, tko sam ja?` pita ona na početku romana. Tek nakon mnogo godina, nakon što je postigla teško stečenu mudrost i zrelost, počinje shvaćati to pitanje.Band of Angels stavlja na izlaganje nevjerovatne darove Roberta Penna Warrena. Prvi put objavljen 1955., to je jedan od najzapaženijih i najživopisnijih izmišljenih izvještaja o eri građanskog rata ikad napisanih.Robert Penn Warren (24. travnja 1905. - 15. rujna 1989.) bio je američki pjesnik, romanopisac i književni kritičar i jedan od utemeljitelja Nove kritike. Bio je također i čarter član Fellowship of Southern Writers. Osnovao je književni časopis The Southern Review s Cleanthom Brooksom 1935. Dobio je Pulitzerovu nagradu za roman za sve kraljeve ljude 1947. i Pulitzerovu nagradu za poeziju 1958. i 1979. On je jedina osoba koja je osvojila Pulitzerove nagrade i za fikciju i za poeziju.Warren je rođen u Guthrieju, Kentucky, vrlo blizu granice Tennessee-Kentuckyja, od Roberta Warrena i Anne Penn.[2] Obitelj Warrenove majke imala je korijene u Virginiji, nakon što je dala svoje ime zajednici Penn`s Store u okrugu Patrick, Virginia, a ona je bila potomak vojnika iz Revolucionarnog rata pukovnika Abrama Penna.[3]Robert Penn Warren završio je srednju školu Clarksville u Clarksvilleu, Tennessee; Sveučilište Vanderbilt (summa cum laude, Phi Beta Kappa) 1925.; i Kalifornijsko sveučilište, Berkeley (MA) 1926. Warren je nastavio daljnji diplomski studij na Sveučilištu Yale od 1927. do 1928. i stekao titulu B.Litt. Kao Rhodes stipendist s New Collegea u Oxfordu, u Engleskoj 1930. Također je dobio Guggenheim Fellowship za studiranje u Italiji za vrijeme vladavine Benita Mussolinija. Iste godine započeo je svoju profesorsku karijeru na Southwestern Collegeu (sada Rhodes College) u Memphisu, Tennessee.KarijeraDok je još bio na dodiplomskom studiju na Sveučilištu Vanderbilt, Warren se povezao s tamošnjom grupom pjesnika poznatih kao bjegunci, a nešto kasnije, tijekom ranih 1930-ih, Warren i neki od istih pisaca formirali su grupu poznatu kao Southern Agrarians. Pridonio je `The Briar Patch` agrarnom manifestu I`ll Take My Stand zajedno s 11 drugih južnjačkih pisaca i pjesnika (uključujući kolege Vanderbiltova pjesnika/kritičare Johna Crowea Ransoma, Allena Tatea i Donalda Davidsona). U `The Briar Patch` mladi Warren brani rasnu segregaciju, u skladu s političkim sklonostima Agrarian grupe, iako je Davidson smatrao Warrenove stavove u eseju toliko progresivnim da se zalagao za njegovo isključenje iz zbirke.[4] Međutim, Warren je odbacio ove stavove u članku o pokretu za građanska prava, `Divided South Searches Its Soul`, koji se pojavio u izdanju časopisa Life od 9. srpnja 1956. godine. Mjesec dana kasnije, Warren je objavio proširenu verziju članka kao malu knjigu pod naslovom Segregacija: Unutarnji sukob na jugu.[5] Nakon toga je usvojio visok profil kao pobornik rasne integracije. Godine 1965. objavio je Who Speaks for the Negro?, zbirku intervjua s crnim vođama građanskih prava, uključujući Malcolma Xa i Martina Luthera Kinga Jr., čime je dodatno razlikovao svoje političke sklonosti od konzervativnijih filozofija povezanih s kolegama agrarima kao što su Tate, Cleanth Brooks, a posebno Davidson. Warrenovi intervjui s čelnicima za građanska prava vode se u Louie B. Nunn Centru za oralnu povijest na Sveučilištu Kentucky.[6]Warrenovo najpoznatije djelo je All the King`s Men, roman koji je dobio Pulitzerovu nagradu 1947. Glavni lik Willie Stark nalikuje Hueyju Pierceu Longu (1893–1935), radikalnom populističkom guverneru Louisiane kojeg je Warren mogao pomno promatrati dok je predavao na Državnom sveučilištu Louisiana u Baton Rougeu od 1933. do 1942. Istoimeni film iz 1949. bio je vrlo uspješan, s Broderickom Crawfordom u glavnoj ulozi i koji je osvojio Oscara za najbolji film 1949. Postojala je još jedna filmska adaptacija 2006. u kojoj je Sean Penn kao Willie Stark . Opera Willie Stark Carlislea Floyda, prema vlastitom libretu prema romanu, prvi put je izvedena 1981. godine.Warren je bio konzultant za poeziju u Kongresnoj knjižnici, 1944. – 1945. (kasnije nazvan Poet Laureat), i osvojio je dvije Pulitzerove nagrade za poeziju, 1958. za Promises: Poems 1954–1956 i 1979. za Sada i tada. Promises je također osvojio godišnju Nacionalnu nagradu za poeziju.[7]Godine 1974. Nacionalna zaklada za humanističke znanosti odabrala ga je za Jeffersonovo predavanje, najveću čast savezne vlade SAD-a za postignuća u humanističkim znanostima. Warrenovo predavanje nosilo je naslov `Poetry and Democracy` (naknadno objavljeno pod naslovom Democracy and Poetry).[8][9] Godine 1977. Warren je nagrađen književnom nagradom St. Louisa od Sveučilišta Saint Louis Library Associates.[10][11] Godine 1980. Warrenu je predsjednik Jimmy Carter uručio Predsjedničku medalju slobode. Godine 1981. Warren je izabran za stipendista MacArthura, a kasnije je 26. veljače 1986. imenovan za prvog američkog pjesnika laureata konzultanta za poeziju. Godine 1987. dobio je Nacionalnu medalju umjetnosti.[12]Warren je zajedno s Cleanthom Brooksom bio koautor knjige Understanding Poetry, utjecajnog udžbenika književnosti. Slijedili su drugi slični udžbenici u koautorstvu, uključujući Razumijevanje fikcije, koju je hvalio južnogotički i rimokatolički pisac Flannery O`Connor, i Moderna retorika, koja je usvojila ono što se može nazvati novom kritičkom perspektivom.Osobni životNjegov prvi brak bio je s Emmom Bresciom. Njegov drugi brak bio je 1952. s Eleanor Clark, s kojom je imao dvoje djece, Rosannu Phelps Warren (rođena 1953.) i Gabriel Penn Warren (rođena 1955.). Tijekom svog mandata na Državnom sveučilištu Louisiana boravio je u Twin Oaksu (inače poznatom kao Robert Penn Warren House) u Prairievilleu, Louisiana.[13] Posljednji dio života proživio je u Fairfieldu, Connecticut, i Strattonu, Vermont, gdje je umro od komplikacija uzrokovanih prostatom.e rak. Pokopan je u Strattonu, Vermont, a, na njegov zahtjev, spomen obilježje nalazi se u grobnici obitelji Warren u Guthrieju, Kentucky.OstavštinaU travnju 2005. poštanska služba Sjedinjenih Država izdala je prigodnu marku povodom 100. godišnjice Warrenovog rođenja. Predstavljen u pošti u njegovom rodnom Guthrieju, prikazuje autora kako se pojavio na fotografiji iz 1948., s pozadinskom scenom političkog skupa osmišljenog da dočara scenu Svih kraljevih ljudi. Njegov sin i kći, Gabriel i Rosanna Warren, bili su prisutni.Na Sveučilištu Vanderbilt nalazi se Centar za humanističke znanosti Robert Penn Warren, koji je sponzoriran od strane Visoke škole za umjetnost i znanost.[14] Počeo je sa svojim programima u siječnju 1988., a 1989. je dobio 480.000 $ Challenge Grant od Nacionalne zaklade za humanističke znanosti. Centar promiče `interdisciplinarna istraživanja i studije u humanističkim, društvenim i prirodnim znanostima.`Srednja škola koju je Robert Penn Warren pohađao, Clarksville High School (Tennessee), renovirana je u stambeno naselje 1982. Izvorni naziv stanova promijenjen je u The Penn Warren 2010. godine.[15]Godine 2014. Sveučilište Vanderbilt otvorilo je vrata Warren Collegeu, jednom od prva 2 rezidencijalna koledža na sveučilištu, zajedno s Moore Collegeom.Bio je član Povelje Fellowship of Southern Writers.12/29