Evgenij Kumičić Gospođa Sabina

Evgenij Kumičić Gospođa SabinaTvrdi povezIzdavač NolitU maniri realističke poetike socijalnog romana 19. stoljeća, u djelu “Gospođa Sabina” Eugena Kumičića opisuje se financijska borba i usporedno moralno propadanje obitelji Lozar. Obitelj je pripadala višim zagrebačkim krugovima te je svoj plemićki status mučno nastojala sačuvati. U njihovom domu često se priređuju gala zabave koje bismo mogli nazvati sajmovima taštine. Atmosfera je ispunjena pretvaranjem, lažnim osmijesima, prenemaganjem, snobizmom i oportunizmom.U karakterizaciji svojih likova, Kumičić pristupa romantičarskom crno- bijelom tehnikom pri čemu složenija psihološka karakterizacija izostaje. Glavni lik, Sabina pl. Lozar, predstavnik je licemjerne buržoazije. Ispod prekrasnog lika žene krije se moralni monstrum. U njoj se sjedinilo sve najgore od plemićkog društva: licemjerje, patološka lažljivost, kompleks manje vrijednosti, manipulacija… Svoje učenje prenosi i na kći Zorku koja nije znatno bolja od svoje majke. Uz bok joj stoje prijatelji po potrebi, Ilija Hribar i Celestin Solarić. Kroz Hribarov lik lihvara čitatelj može vidjeti užase proizašle iz posuđivanja novaca koji najčešće zahvaćaju one najslabije.Po uzoru na Balzaca, autor smješta radnju u interijere koji svjedoče o statusu likova. Lozarovi žive u gospodskoj kući, pozicioniranoj u elitnom dijelu grada, konkretno u Ilici. S druge strane tu su stanovi ne tako velebnog uređenja što nas dovodi do druge skupine likova, siromašnih činovnika i studenata. Među njima se nalaze Viktor Ribičević i Jakov Vojnić. Likovi su u početku smješteni na periferiji grada, no kako se radnja razvija i njihov položaj u društvu raste, postupno se približavaju centru grada, kući gospođe Sabine, gdje se potvrđuje socijalni uspjeh. Obojica porijeklom iz običnog pučanstva ulažu veliki napor ne bi li se popeli na društvenoj ljestvici i ušli u klub elitnih. U svrhu toga nerijetko se ponizuju, riskiraju svoj ugled i čast te trpe mnogobrojne indirektne uvrede. U cijeloj priči služe samo kao sredstvo Sabininih manipulacija u kojima joj pomaže kći.Teško je ne primijetiti lajtmotiv koji se neprestano ponavlja kroz roman – pokladno doba. Nije slučajno što se pojedini prijelomni događaji odvijaju baš tada. Kako bi se naglasila poruka romana licemjernosti visokoga društva, autor tjera svoje likove da nose maske isto onako kao što ih nose i u stvarnom životu. U početku se svi pretvaraju da su nešto što je daleko od njihove prave osobne slike. Tijekom radnje pojedinima padaju maske dok gospođa Sabina svoju uspijeva zadržati do kraja.Zanimljivo bi bilo istaknuti i predstavu “Faust” koju glavni likovi gledaju, a ima simbolički svrhu. Poput glavnog lika Goetheove drame, Jakov Vojnić spreman je žrtvovati novac, tijelo pa na kraju i svoju dušu ne bi li zadovoljio svoj kompleks manje vrijednosti. Kao što je doktor Faust prodao svoju dušu vragu, tako je i Vojnić svoju prodao Sabini, zaboravivši na njezine uvrede i oženivši njezinu kći. Cijeli roman zapravo prati spletke čije konce povlači Sabina i stvara mrežu u koju se love ostali. Pojedini, poput udove Jele, Viktora Ribičevića i Zorke, uspjeli su pobjeći dok su neki ostali njome vječno vezani i samo čekaju da ih ona proždre do kraja.LinkerU nizu Kumičićevi romana, ovaj je naišao na podijeljena mišljenja književne kritike. Po svom ideološkom opredijeljenu pravaša, Kumičićevi pozitivni likovi nose domoljubne ideje koje autor cijelo vrijeme sugerira. Pojedini su mu zamjerili da svojim opisima i sentimentalnim romantičarskim pristupima liku, zapravo više cilja na efekte nego li na samu umjetnost.12/26