Vjenceslav Novak Poslednji Stipančići

Vjenceslav Novak Poslednji StipančićiTvrdi povezIzdavač NolitRadnja romana Posljednji Stipančići smještena je u prvo desetljeće 19. stoljeća. Usmjerena je na propadanje jedne patricijske obitelji te seže daleko u prošlost, u zadnja dva naraštaja ove obitelji. Većina radnje prati obitelj u prvim desetljećima 19. stoljeća, opisujući vjerno i opsežno sve pojedinosti društvenog i političkog života i sredine u kojoj se likovi kreću.Kroz vjerne opise mogu se pratiti sva zbivanja na političkoj sceni Hrvatske kao i pojedina previranja i ratni utjecaji na cijelu naciju, ali pokazani kroz život i djelovanje jedinog nosioca radnje, Ante Stipančića. Nakon pročitana romana ostaje gorak okus praćen sjećanjem na odnos društva prema pojedincima i obrnuto, odnos između supružnika, odnos oca prema djeci koji je sve samo ne roditeljski, a iznad svega, odnos sina prema majci i sestri. Silno bogatstvo koje je bilo naslijeđeno i sav je ponos ove obitelji koja sve svoje nade i snove polaže u sina jedinca koji postaje “sin razmetni”, te sebe i svoju obitelj svojim lakoumnim načinom života dovodi na prosjački štap ne mareći nakon očeve smrti ni za bolesnu sestru ni za mater koje žive u najgoroj bijedi i to sve zbog njega.Kompozicija romana sastavljena je od šesnaest odlomaka od kojih se prva dva i zadnja dva povezana istom tematikom – već osiromašenim ženama obitelji Stipančić.U narednim poglavljima pisac nas polako upoznaje s povijesti svoje obitelji, s društvenim statusom koji pokazuje sve bogatstvo, sjaj i raskoš kršenja mladog nasljednika Juraja u kog su položene sve nade za budućnost. Društvo onog vremena živjelo je u sukobu između utjecaja tuđinaca i domaćeg društva. Tuđinci svojim nametanjem govora, kulture i načina života novog sjaja podjarmljuju domaćina i nameću mu nenametljivo svoju volju sve dok se ne počinje buditi nacionalna svijest i potreba za zaboravljenim jezikom.LinkerU romanu je prisutno mnogo raznih književnih tehnika, od pripovijedanja, opisivanja, lirike i elemenata drame, tako da radnja uvijek ima neki ritam i akciju. Mnogi likovi koji se povlače kroz roman iz različitih su društvenih slojeva, ali glavni nosioci radnje su svakako otac, majka, kći i sin Stipančić. Kroz njihove živote jasno se ukazuje i socijalni status pojedinaca tog doga. Muški likovi, otac i sin, simboli su hladnoće, egoizma, narcisoidnosti i mase negativnosti u odnosu prama majci i sestri. One su čiste suprotnosti muškim članovima. Zrače prisnim odnosom, povjerenjem vjerom i tradicijom obitelji koju samo one poštuju. Odnos oca i kćeri je hladan. Ante se prema ženskom dijelu porodice odnosi kao prema komadima namještaja. Kćer mu je smetnja, u mnogočemu je zakinuta radi sina kome otac polaže sve nade za budućnost.Otac i sin su ljudi bez duše, bez morala. Oni ne poznaju istinske vrijednosti obiteljskog života. Juraj, kao dijete lišen je majčine ljubavi očevom zabranom. Kao odrasli muškarac ne osjeća ništa naspram majke i sestre koje umiru. Sestra od bolesti a majka kao prosjakinja. Svojim načinom smrti Valpurga je kompletirala cjelinu svog bogatstva. Od najviših i najbogatiji društvenih slojeva ogrezla je ni kriva ni dužna u najdublje siromaštvo.12/27