Nataša Marković / Dragan Vlahović Jovanka Broz život na dvoru

Nataša Marković / Dragan VlahovićJovanka Broz život na dvoruMeki povezJovanka Budisavljević Broz, udovica Josipa Broza Tita, rođena je 07. prosinca 1924. godine u selu Pećani u Lici. Odrasla je u obitelji sa ocem Milanom, majkom Milicom, dva brata i dvije sestre. Majka joj je umrla kad je bila vrlo mlada, a otac se brzo opet oženio, tako da je većinu djetinjstva provela sa maćehom. Sa 17 godina priključila se partizanskom pokretu gdje se ubrzo istaknula kao odličan strijelac. Zatim postaje pripadnica Šeste ličke divizije gdje je radila kao medicinska sestra. Tada je prvi puta vidjela Tita. Posao medicinske sestre radila je do kraja rata i promaknuta je od čina majora, postala je najmlađa žena s časničkim činom.Nakon smrti Titove velike ljubavi Davorjanke Paunović, Jovanka je postala njegova osobna tajnica. Šest godina, do 1952., imala je neodređenu ulogu njegove ljubavnice – tajnice – člana osoblja, dok se on bavio svojim uobičajenim poslovima što je uključivalo i povremene romance s drugim ženama. Jovanka je u Titovom užem krugu ljudi konačno otkrivena kao nešto više od ljubavnice tek 1951. godine. Njihovo tajno vjenčanje održalo se nedugo nakon toga, u travnju 1952. Službeno je predstavljena kao Titova supruga tokom posjeta britanskog ministra vanjskih poslova u rujnu 1952.Jovanka nije imala utjecaja na donošenje Titovih odluka i većinu vremena okupirala se sa održavanjem kućanstva i brigom za muža. Njihovi odnosi počeli su se narušavati u ranim 70-ima. Veza Tita i Jovanke postala je glavna tema razjarenih političkih debata. Jovanka je tvrdila da samo želi zaštiti supruga od svakakvih tajnih agenata za koje je mislila da mu žele naškoditi, dok su njezini neprijatelji tvrdili upravo suprotno, da ona sama radi protiv Tita i da ga se mora od nje zaštiti. Problem je dosegao takve razmjere da je u 14 godina o odnosu Josipa i Jovanke raspravljalo na 59 sjednica najviših državnih i političkih tijela. Rasprava je započela odlukom Josipa Broza, 21. siječnja 1974., kojom je osnovao stranačko povjerenstvo koje će proučavati „slučaj drugarice Jovanke“.Tih godina Jovanka se morala suočiti sa bezbrojnim optužbama, od toga da je sovjetski agent i da odaje državne tajne do toga da spletkari sa srbijanskim vojnim časnicima. Optuživali su je da određuje tko će biti smijenjen, a tko postavljen na najviše državne funkcije. Mnogi su vjerovali da je ona zapravo samo žrtva ambicija raznim političara koji su uspjeli manipulirati sa Titom i okrenuti ga protiv nje. Do sredine 1970 – ih, potpuno su se udaljili jedan od drugoga. Prekid se dogodio postepeno. Tokom 1975. izostajala je sa nekih važnih Titovih sastanaka i počele su glasine o raspadu njihova braka. U travnju iste godine Tito se iz tadašnje Užičke ulice br. 15, gdje je bračni par živio, preselio u Bijeli dvor, Jovanka je nastavila živjeti u Užičkoj ulici. Zadnji puta viđena je u javnosti u 14. lipnja 1977. godine na prijemu premijera Norveške. Kasnije toga ljeta, nestala je iz javnog života pod sumnjivim okolnostima. Za to nikada nije dano objašnjenje, navodno po naređenju samog Tita.Jovanka Tita nije vidjela zadnje tri godine njegova života. Jedina komunikacija između njih bio je buket cvijeća koji je Tito Jovanki poslao na njezin rođendan. Za vrijeme Titovog pogreba u svibnju 1980., nakratko se pojavila u javnosti. U svim državnim objavama i izjavama u to vrijeme, na nju se referiralo kao na Titovu udovicu jer zapravo nikad nije došlo do službenog razvoda braka. No, nedugo nakon njegove smrti, 27. lipnja, Jovanka je nakon premetačine izbačena iz stana i preseljena na novu adresu u Bulevar mira. Od tog događaja klonila se bilo kakvog doticaja s javnošću.Kao svjedok i suučesnik cjelokupne turbulentne epohe u povijesti Jugoslavije, Jovanka je još uvijek predmet ogromnog regionalnog medijskog interesa. Živi povučeno i veoma rijetko daje intervjue. Većina smatra da je njezin samotan način života posljedica svih nedaća kroz koje je prošla nakon muževe smrti, kada je njezina cjelokupna imovina nacionalizirana, a ona smještena u kućni pritvor. Živi u relativnom siromaštvu u Srbiji, u kući na Dedinju. O njoj brinu sestre Zora i Nada te službeno osiguranje. Ne izlazi često iz kuće, tek povremeno da posjeti Titov grob.6/20