Sklapanje knjige - pjesme i drugi krajevi priče

Autor: Milan Garić

„Tata, ako su ovo
Biseri srpske književnosti,
šta je onda školjka?“
– pita me moj radoznali prvačić,
pokazujući kažiprstom visoko
podignute desne ruke,
skoro ga dodirujući, na red
tvrdoukoričenih tamnozelenih knjiga
sa zlatnim slovima na hrbatu.

„Jezik,srpski jezik, sine moj“– kažem mu prećutkujući pomisaona ne-umornog demona analogije,na more (toga) i zrno pijeskakoje upada u ljušturu školjke, na školjkukoja se brani omotavajući ga sedefom,na biser i, izvan svake metafore,na sina koji obasjava ocaispunjavajući ga neprestanom radošću i brigom,i usput ga uči čistoj, nepatvorenoj poeziji,započinjući je sam, i držeći mu i vodeći ruku,dok predan kao da ispisuje prva slova,dovršava pjesmu, sklapa knjigu.