Milovan Danojlić Kako spavaju tramvaji

Milovan Mića Danojlić Kako spavaju tramvajiMeki povezIzdavač ProsvetaZbirka se sastoji od 40 pjesama koje su tematski podijeljene u cjeline: Kako spavaju tramvaji, Čudnovat dan, Pesme koje mi je šapnuo vetar, Prijateljstva i poznanstva, Kako ko spava i Detinjstvo Krste Pepe.Sve su pjesme pisane srpskim jezikom i ekavicom, a Danojlić u predgovoru ističe važne pojedinosti o nastanku ove zbirke. 1958. godine njime je ovladala velika želja da napiše nešto jednostavno, zabavno i čisto. Uvidio je da je dječja pjesma pjesnički oblik u kojem se može izraziti kako želi.Prva pjesma koju je napisao bila je pjesma o tramvajima. Tada je stanovao u maloj sobici na periferiji grada, bezbroj puta promatrajući tramvaje. Ostale su teme počele navirati same od sebe – deseci različitih događaja, lica i prilika padali su mu na pamet. Autor je istaknuo i kako je ova zbirka nastala kao posljedica toga što se on sam u djetinjstvu nije dovoljno igrao i radovao. Neki od glavnih junaka u zbirci su svakodnevni likovi poput Cice, Krste Pepe, staroga profesora i Steve.Tužna je činjenica koju je autor istaknuo. Pjesme o Krsti Pepi, dječaku čiji otac prekomjerno pije, inspirirane su njegovim stvarnim djetinjstvom. Tako se otvara i pitanje ovisnosti o alkoholu i posljedice te iste ovisnosti na dječju radost.Jedna od najsnažnijih pjesama, Dečji zakonik, odraz je autorove želje iz djetinjstva da postoji jedan dječji zakon koji bi štitio svu djecu koja su ranjiva i izložena maltretiranjima. Dječji zakonik bio bi pravedniji od onoga kojem upravljaju odrasli i upravo zato djeca žele da ih se shvati ozbiljno. Pritom su jasno definirane uloge roditelja, učitelja i školskih ustanova. Dječji zakonik snažno se bori i protiv rata, a ima i osjećaja za pravdu jer želi smanjiti zlobna hvalisanja bogate djece siromašnoj.Sve su pjesme pisane slobodnim stihom, a stihovi su često neravnomjerno raspoređeni. U pjesmama se često pojavljuju rima, personifikacija, usporedba i retoričko pitanje.Pjesnik izvrsno dočarava pjesničke slike koje su uglavnom vizualne i auditivne.Djetinjstvo je Danojlić opisao na iskren i šaljiv način, nudeći odgovore na brojna dječja pitanja. Ta pitanja mogu biti razna, od toga kada se kazaljke poklope točno u dvanaest sati, kako sat zna je li ponoć ili podne, kako spavaju vozovi i tramvaji, što sunce ruča i večera ili kako dolazi mrak.Zbirka govori i o povijesti, knjigama, selu, gradu, rodbini, vjetru, lastama, reklamama i svim onim stvarima i događajima s kojima se djeca susreću dok odrastaju.Značajna poruka ove zbirke jest važnost obitelji i koliko nedostatak roditeljske ljubavi ili nepažnje može negativno utjecati na cijelo djetinjstvo i ostaviti neizbrisiv trag. Osim toga, jedna od poruka jest i da se roditelji ne smiju svađati pred djecom. Upravo su zbog navedenih razloga nastale neke od najtužnijih pjesama u kojima je glavni lik Krsta Pepo koji predstavlja samoga pjesnika. Ova zbirka je uistinu posebna pa ne čudi njezina popularnost, a njezine poruke jednako vrijede i za odrasle.1/11