Josip Kozarac Mrtvi kapitali

Josip Kozarac Mrtvi kapitaliTvrdi povezIzdavač NolitMrtvi kapitali je jedno od najpoznatijih djela Josipa Kozarca, objavljeno 1888. godine. Roman opisuje važnost obrađivanja zemlje, mogućnosti razvoja i prihoda koji s time dolaze. Osim toga, kritizira povećan broj pravnika i birokrata u društvu koji nemaju dovoljno posla te stoga žive život iznad svojih mogućnosti u pokušaju da odglume društveni status i bogatstvo koje nemaju.Važnost ovog romana je u pozitivnim porukama koje nosi, a to je da uspjeh dolazi ljudima koji imaju prave motive za rad, koji rade ono što vole, bez potrebe da im to društvo odobri. Ljudi koji se vode idejom “Misli i radi pošteno” kao lik gospodina Matkovića su ljudi koji ne trebaju u životu ništa što bi im uznemirilo savjest, te je prema tome ovaj lik jedan veoma uzoran i inspirativan čovjek od kojeg svatko može naučiti.Kao suprotnost njemu je lik gospođe Matković koja ne razumije svog supruga zašto ne teži društvenom statusu i ugledu, zašto voli život u selu, a ne raskoš i sjaj koji grad nosi. Suprotnosti između supružnika su se prenijele i na njihovu djecu, pa su Vinko i Anka bliži ocu, a Nela i Lujo majci. Razlike u mišljenjima i uvjerenjima su odvele njihovu djecu na jako različite putove, te će stoga i njihovi životi biti jako različiti.Iz biografije samog autora saznajemo da je završio šumarski fakultet te da je tijekom života znatno pomogao razvoju hrvatskog šumarstva. Prema tome možemo zaključiti da se u romanu autor poistovjetio s likom Vlatka Lešića koji je također u Beču studirao gospodarstvene znanosti i želi unaprijediti poljoprivredu u Slavoniji. Ovaj lik je jedan od najvažnijih u romanu, jer unatoč tome što je studirao kao i Lujo, to ga nije promijenilo u smislu da je umislio da pripada visokom društvu i postao pohlepan. Naprotiv, svoja naučena znanja je odmah počeo iskorištavati za dobrobit svoga rodnog kraja i obitelji. To je za primjer svim mladim ljudima koji završavaju fakultet da ne trebaju ići sa svoga ognjišta, nego da bi oni trebali biti ti koji će donijeti promjenu i napredak.Mrtvi kapitali je roman koji pokazuje i današnje stanje u društvu, unatoč tome što je roman iz 19. stoljeća. Mladi i danas bježe od obrađivanja zemlje i sličnih poslova na razne fakultete, dok zemlja ostaje plodna, a neobrađena. Ljudi iseljavaju zbog toga što nemaju novca ne shvaćajući što bi sve mogli imati kad bi prihvatili da nisu samo “činovnička” zanimanja vrijedna i poštovana.Kozarac kritizira tu situaciju u državi kroz Lešićev lik nastojeći kao i on pokrenuti i motivirati mlade da se bave i poljoprivredom. U romanu je još na zanimljiv način prikazano da je ta hiperprodukcija pravnika dovela do toga da ni oni nemaju dovoljno posla, te stoga brojni od njih preživljavaju glumeći ugled i bogatstvo. To je najbolje prikazano kroz primjer Nele i Neumayera koji su pokušali živjeti u tim lažima i doveli se do velikih zaduženja. Postavlja se pitanje zašto bi to netko radio i na to pristao, kad postoje bolje opcije, no i mi u današnjem društvu znamo da se ništa nije promijenilo i da su i dalje većini ljudi najvažniji izgled i prividi.Roman završava tako da svaki lik dobije kad tad ono što je i zaslužio. Pošten trud i rad se u konačnici isplate, neovisno o tome koji posao radimo. Lijenost nije popraćena uspjesima niti će ikada biti, a iskrena ljubav i prijateljstvo su uvijek uzvraćeni onima koji ih i pružaju.12/26