Slobodan Novaković - Vreme otvaranja
- Beograd,
1.990 RSD
- 129043778
- 12.09.2022.
- Šifra artikla: 111635
- slobodan-novakovic-vreme-otvaranja-IUNez
-
Izdvojene informacije
-
Novo/Nekorišćeno
Stanje
-
-
Opis
SLOBODAN NOVAKOVIĆ
VREME OTVARANJA - ogledi i zapisi o "novom filmu"
Izdavač - Kulturni centar, Novi Sad
Godina - 1970
230 strana
20 cm
Edicija - Novosadska filmska škola
Povez - Broširan
Stanje - Kao na slici, ima posvetu autora, tekst bez podvlačenja
SADRŽAJ:
Naša decenijaI DEO: U KINOTECI
Dve strukture
U kinoteci
Autori neme komedije
Put do istine
Viskontijeva » Opsesija«
Savremeni romantičari
Belmondo
GEFF, prvi put
Obrazloženje
Filmovi Oktobra
Intimna svetla
Enigma: novi film
Amerika, Amerika
Od Džems Dina do Če GevareDRUGI DEO: U BIOSKOPU
Stil kao čovek
Covek i kamera
Pesnik filma
Reč ima Aleksandar Petrović
Slučaj Makavejev
Reč ima Dušan Makavejev
» Nevinost bez zaštite«
Žilnikova estrada
Protiv tradicija
Petek
GEFF, opet!
Klopčičevo danas i juče
Rat i mir Puriše Đorđevića
Mitologije i slobodeTREĆI DEO: U AKCIJI
Otvaranja
Ogledalo ili moderni teatar
Smrt » gramatike«
Gledaj svoje piliće!
O filmovima koje snimaju deca
Novi film i mi
Vreme televizije
Teorija iz prakse
Zastave i zastave
Privatni mitoviPOST SCRIPTUM: U MEĐUVREMENU
GEFF 1970
Beketov » Uzdah«
Amerikanci dolaze!
Sedamnaesta Pula: » Bube u glavi« !
"Knjiga Vreme otvaranja Slobodana Novakovića značajan je doprinos postavljanju našeg savremenog filma u odgovarajuću perspektivu kako u odnosu na zbivanja u svetskom filmu tokom poslednje decenije tako i odnosu na opštije shvaćenu kulturnu situaciju naše sredine. Fenomen jedne moderne senzibilnosti koji je izbio na videlo u prvoj polovini šezdesetih godina kroz radove Pavlovića, Petrovića, Hladnika i Rakonjca i koji je svoj uspon doživeo tokom druge polovine iste decenije, da se zatim probije i u međunarodne prostore filmovima Petrovića, Makavejeva, Žilnika i Klopčiča, bio je uporedo praćen rascvetavanjem plodne kritičarske i teorijske delatnosti čiji je Novaković jedan od vodećih predstavnika; ova njegova knjiga svodi desetogodišnji napor na posmatranju tog umetničkog fenomena na njegovom određivanju. Širokim pojedinačnim zahtevima u srodne ili komplementarne oblasti Novaković najpre istražuje genezu te senzibilnosti u uticajima iz istorije filma: upoređuje i ispituje brojna klasična dela i nalazi im pandane u savremenom filmu, istražuje strukturalne sličnosti sa savremenom dramom, poreklo neorealizma izvodi iz ranijih primera italijanske produkcije, a neke elemente savremenih struktura Makavejeva, Đorđevića i drugih iz klasičnog sovjetskog filma. Opisuje inspiracije savremenog filma pojedinih socijalističkih zemalja, a ne propušta da usmeri pažnju i na američki » podzemni« film. Skoro da nema aspekta modernog svetskog filma koji nije dodirnuo u prvom delu svoje knjige i postavio ga u mozaički odnos sa drugima: prvi deo je uvod koji pokušava da naznači situaciju u kojoj se mogla začeti klica jednog novog izraza. U drugom delu knjige reč je o trenutku u kojem je jugoslovenski film » uperio oči prema nebu« . Tu je naročito karakterističan piščev metod da najznačajnije stvaraoce našeg novog filma postavi u kontekst celovite filmske žetve poslednjih godina: iako iscrpno raspravlja o filmovima ili portretiše ličnosti Petrovića, Makavejeva i Žilnika, Novaković se naročito bavi i manjim dostignućima i time ocrtava reljef vodećim stvaraocima. Naročito pada u oči i inače poznata Novakovićeva teza o tri izrazito izdiferencirane senzibilnosti koje se manifestuju kroz dela stvorena u pojedinim nacionalnim proizvodnim centrima: beogradskom, zagrebačkom i ljubljanskom. Treći deo mi se čini najznačajnijim, naročito u onim esejima koji problemima savremenoga filmskog izraza prevashodno u nas i opet ponajviše u delima Makavejeva, Petrovića i Žilnika, Pavlovića i Mimice, Kadijevića i Đorđevića prilaze iz teorijskog aspekta (ovde mi se najvažnijim čine analize otvorenosti filmske strukture u modernom, posebno jugoslovenskom modernom filmu, a i poznate autorove teze o individualnoj mitologiji koju naši savremeni autori donose u zamenu za tradicionalne društvene mitologizacije koje su tako dugo vladale jugoslovenskim filmom). Najzad, ne treba ispustiti iz vida ni interes koju autor po- kazuje za takozvanu geffovsku eksperimentalnu struju koja je na određeni način uticala na profesionalni film (naročito je zanimljiva analiza ovakvih uticaja dela Vladimira Peteka na Vatroslava Mimicu). (Dušan Stojanović)"Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.
Ukoliko su na ovom oglasu primećene neke greške ili nepravilnosti prijavi oglas